Homeopatija je metoda liječenja koju je utemeljio njemački liječnik Christian Samuel Freidrich Hahnemann (1755-1843). Temeljni princip homeopatije je: slično se sličnim liječi. Taj princip poznat još od vremena Hipokrata i razvijao se tijekom godina ali je tek Hahnemann uveo homeopatiju kao alternativu konvencionalnim metodama liječenja. Danas homeopatija postoji kao samostalna medicinska disciplina, raširena je i priznata diljem svijeta.
Hahnemann je bio veliki znalac u toksikologiji i medicinskim naukama. Bavio se prevođenjem medicinske literature. Pri tome je nailazio na svakojake podatke. Nije se slagao sa metodama službene medicine i smatrao ih je više štetnim nego korisnim. Pogotovo se to odnosilo na metode puštanja krvi, izazivanje povraćanja i sličnog. U to doba malarija se liječila kininom. Tadašnji liječnici smatrali su da kinin liječi zbog njegove gorčine . Hahnemanna nije zadovoljavalo takvo objašnjenje. Htio je isprobati djelovanje kinina te je sam uzeo manju količinu. Međutim, kod njega su se pojavili simptomi koji podsjećaju na malariju. Došao je do zaključka da kinin izaziva i liječi simptome malarije. Nastavio je s eksperimentima i sa drugim lijekovima i potvrdio isto . Godinama dobivao je sve više učenika i istomišljenika i do danas se homeopatska medicina razvila u vrlo uspješnu i prihvaćenu metodu liječenja.
Lijekovi koji se koriste u homeopatiji su biljnog, životinjskog, mineralnog i organskog porijekla. Lijekovi se dobivaju razrjeđivanjem tih supstanci . Što je razrjeđenja veće, dublje je djelovanje lijeka.
Najveće prednosti homeopatskog liječenja su nepostojanja štetnih učinaka lijeka uz istovremeno izlječenje. Može se pojaviti kratkotrajno blago pogoršanje već postojećih simptoma koje ubrzo nestane. Do danas postoje mnoga istraživanja kako i koliko djeluje homeopatija. Postoji čitav niz farmaceutskih kuća koje proizvode homeopatske pripravke. I danas, doduše sve manje, postoje protivnici homeopatske metode koji tvrde da se radi placebu. Međutim, homeopatija se uspješno primjenjuje i kod djece i životinja kod kojih ne postoji placebo.
Prilikom uzimanja anamneze od pacijenta odnosna vlasnika
životinje uzimaju se podaci o svim sustavima, ponašanju, spavanju, ishrani, strahovima, faktorima poboljšanja i pogoršanja, svim bolestima koje je životinja tijekom života preboljela, bolestima predaka. Da bi se dobila prava slika o pacijentu važni su nam svi ti podaci. Često vlasnicima naših pacijenata izgleda čudno zašto je sve to važno a oni su došli samo zbog problema s kožom. Cilj homeopata nije riješiti samo trenutni simptom već postići dugoročno izlječenje pacijenta. To se može samo uz dobro odabrani lijek koji pokriva sve simptome.
Moguće je primjenjivati i tzv. kliničku homeopatiju gdje se koristi više odabranih lijekova koji će djelovati na akutne simptome, npr. simptome trovanja hranom, prehlade, traume i slične akutne probleme. Oni uklanjaju samo te simptome. Ali ako se ti problemi ponavljaju treba svakako potražiti konstitucijski lijek, odnosno lijek koji će djelovati sveobuhvatno.
Ne postoji univerzalan lijek za svakog pacijenta sa sličnom tegobom. Svaki pacijent je jedinka za sebe sa svojim specifičnostima. Jedan lijek može pomoći određenom pacijentu za određenu tegobu dok drugom za istu stvar neće biti od pomoći. S druge strane isti lijek će pomoći jednom pacijentu za probleme strume a drugome za probleme sa koštanim sustavom.
Ovisno o stanju pacijenta, stupnju bolesti, dužini upotrebe određenih „potiskujućih“ terapija i drugih faktora, terapija traje duže ili kraće. Za akutne probleme, simptomi nestaju već i kroz nekoliko sati. Mi zapadnjaci naučeni smo da rezultate želimo vidjeti odmah. Kod kroničnih bolesti to neće biti moguće. Za potpuno izlječenje možda će biti potrebno i više od nekoliko mjeseci. Na žalost neki pacijenti odnosno vlasnici nisu spremni čekati toliko dugo. U tom slučaju nema ni rezultata.
Homeopatija je metoda koja iziskuje strpljenja, mnogo truda i ogromnog znanja. Ali ne postoji veće nagrade od izliječenog i zadovoljnog pacijenta. Nadamo se da će takvih biti sve više.
|
